Diana Sokolić
Akademska slikarica, samostalna umjetnica.
Rođena u Rijeci, 08. 02. 1959.
Diplomirala na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. godine.
Suradnica Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera od 1981. do 1983. godine.
Članica HDLU-a od 1981,ULUPUHA-a od 2012. a HZSU-a od 1986.
Priredila 25 samostalnih izložbi i sudjelovala na više od
300 žiriranih skupnih u zemlji i inozemstvu.
Rad Diane Sokolić je primjer pažljivo konstruiranog i dobro zaokruženog, poetskog izraza, koji pokriva sve takozvane velike teme 20. stoljeća moderne umjetnosti: istraživanje relativnosti vremena i prostora, prostorno vremenski iluzionizam, te korištenje različitih materijala, žanrova i medija, koji su spojeni zajedno u jednoj velikoj vizualno semantičkoj cjelini. Diana Sokolić čini se provodi s lakoćom gotovo nemoguću misiju sinteze vizualne umjetnosti (koja skriva potencijalnu opasnost od teorijskih i strukovnih pretencioznosti), i proizvodi dobro zamišljene artefakte. Međutim, u trenutku u kojem su tehnološke i tehničke mogućnosti umjetničkog izražavanja bezgranične, umjetnica ne koristi računalno, nego se odlučuje za ono što je danas nešto teži put, slijedi optičko – kinetička istraživanja koja datiraju iz 1960 i 1970.
U nizu njezinih svjetlećih – kinetičkih predmeta koji datiraju iz 2010 i 2011 ona uzima novi pristup u razvoju ideje koje je izvorno začeo Aleksandar Srnec između 1970 i 1973, u kojoj se koriste tzv box objekti, drugim riječima, svjetlosno – kinetički objekti, odnosno električni motor, pleksiglas, metal i žarulje. U radu Diane Sokolić, grafičke matrice su daleko složenije, tehnika sofisticiranija, dok je klasična žarulja zamijenjena LED rasvjetom, a dojam o prostornom i žanr iluzionizmu je doveden do savršenstva. Svaki od njezinih objekata zamišljen je kao mala pozornica koja kaleidoskopski crpi svoja osjetila u svoj čarobni svijet, kao što su “simulacije učinaka velikih set-dizajn sustava” ( Branka Hlevnjak ). I premda se izvor svijetlećih-kinetičkih objekata može pratiti natrag do iskustva op-art i Novih tendencija, te vizualnih matrica Victor Vasarely u drugoj polovici 1960-ih godina, Diana Sokolić nam predstavlja nova prostorno- vizualna rješenja, koja su usko povezana sa složenijim shemama optičkih vlakana, prije nego vizualnoj psihodeliji u Op-art matricama. Njezini objekti uspijevaju premostiti vremenska ograničenja, ali ne smiju se shvati jedno-dimenzionalno kao svojevrsni hommage ranijim istraživanjima umjetnosti. Dok su mnogi predmeti izrađeni od pleksiglasa i metala koji datiraju iz 1960-ih (osobito među talijanskim umjetnicima) možemo vidjeti kako su zanimljivi artefakati pomalo nostalgično zarobljeni u vremenu i prostoru, Diana Sokolić stvara predmete koji nadilaze linearne koncepcije i percepciju vremena. Prisutni smo u mogućnostima beskonačnih
dimenzija i svjetova, i to je na promatraču da ih tumači kao labirint, kaleidoskop ili metaforu složenosti, ali i otkrije u njima ljepotu ljudskog života. Za umjetnika, svrha ove aktivnosti nije samo igra, a time i korištenje boje u matricama objekata je vrlo pažljivo i sustavno razvijeno, kao kromo-terapijska funkcija frekvencije boja na ljudski endokrini – neurološki sustav.
Također ona nastavlja istraživati tradiciju svjetleće-kinetičkih objekata koji se na fotografijama u oku promatrača odmah pretvaraju u iluziju fascinantno kolorističkih i prostornih računalnih grafika, Diana Sokolić maksimalno proširuje granice retro ideji sinteza umjetničkog obrta, primijenjene umjetnosti, scenografije, industrijski i grafički dizajn s tzv visokom umjetnosti. Njezini naslonjači nisu samo i hommage industrijskom dizajnu 1950-ih i 1960-ih, nego i prisjećanja na dizajn i rad Bernarda Bernardija, na primjer za Šavrić tvornicu, ali oni nastavljaju u smjeru sveukupne koncepcije dizajna, “total-dizajna”, koji mnogi od istaknutih hrvatskih arhitekata razvijaju u 60-ima, 70-ima i 80-im godinama prošlog stoljeća, crtajući i dizajnirajući namještaj za velike hotelske komplekse duž jadranske obale. Niti jedan naručeni umjetnički rad ili zadatak nije bio percipiran manje vrijedan I reprezentativan od same umjetnice! Optički efekti prisutni u matricama omota prizivaju velike, opuštene trenutnke disko ere 1970-tih, ali u isto vrijeme uklapaju se dobro u nove trendove rave, hip-hop I trance. Kao da cijeli umjetnički opus Diane Sokolić nastoji nadići I povezati vremenska ograničenja, rigidnost trendova, granice umjetnosti I teoretske pretpostavke… da bi odbacio umjetno nametnutu kronologiju, bez pružanja lažnog privida novih utopijskih svjetova.
Iva Koerbler
Katalozi
2014. crkvica Svete trojice, Kastav
download Pdf 1,28 MB
2012. Kapetanova Kula, Zadar
download Pdf 168 KB
2011. Galerija Ulrich, Zagreb
download Pdf 1,85 MB
2011. Galerija Filakovac, Zagreb
download Pdf 483 KB
2009. Galerija Slavko Kopač, Vinkovci
download Pdf 988 KB